David Guetta jedan je od najvećih francuskih house umjetnika. Praktički od 2001. kada je originalno prva verzija njegova mega-hita "Just A Little More Love" počela drmati prvim mjestom francuske klupske liste ustoličio se u prvu ligu francuskih, ali i svjetskih house DJ-a. Stil koji ste mogli doživjeti kroz istoimeni album sadrži sve elemente koje David voli miksati na DJ nasutpima – od housea preko techousea i electra do garagea. Istoimenim albumom s svojim najvećim hitom David odaje počast svojim uzorima i svim veličinama koje su razveseljavale pariške clubbere od osamdesetih godina. Kroz ovaj album David nas podsjeća na jedinstvenost francuskog housea, svojevrsnog pokreta koji je osvojio svijet kombinirajući sstilove i zvukove iz različitih točaka u vremenu i prostoru tvorivši konzistentan koktel zarazno dobre mjuze! Remiksevi Davidovih uradaka glavni su hit već nekoliko godina.
A sad, nakon nekog vremena jedan novi post i malo o jednom našem DJ-u.
Njegovi kontakti s glazbom uspostavljaju se u danima kada je imao 10 godina, preslušavajući ploče starijeg brata koji je već tada bio dj. Svoju karijeru započinje 1995 godine puštajuću mainstream glazbu po makarskim clubovima. Nedugo nakon toga sudjeluje na natjecanju dj-a u clubu "Opera" i osvaja prvo mjesto puštajući prve rave ploče. Već tada Luka Jakir se orijentira prema techno zvuku usavršavajući tehniku kao i sam stil. U narednim godinama djeluje kao promotor brojnih party-a na makarskom područiju, i biva freelancer po clubovima diljem Hrvatske (The Best, Aurora, Lazareti). 2002 godine pokreće projekt "Nightlife" sa rezidencijom u clubu "Nautilus," što rezultira s bogatim programom i kolekcijom tridesetak party-a. 2003 godine zajedno sa svojim bratom započinje produkciju pod nazivom "Jakir Bros. Project," i iste godine potpisuju za Dancing Bear diskografsku kuću s singlom Reflector pt.1. U nadolazeće vrijeme pod utjecajem muzičke revolucije, Jakir biva uhvaćen electro, acid i progressive zvukovima. Korištenjem Final Scratch tehnologije, svoj set izuzetno obogaćuje širokim spektom glazbe i konačne kreativnosti. Upuštajući se u daljnju produkciju, uvidjeva znatno jasniju sliku zvukova i same kompozicije, što se počinje odražavati na eleganciju i umjetničku začinjenost njegovog seta. Danas je Jakir respektabilan izvođač u Hrvatskoj, Sloveniji i BIH. Njegovi nastupi u mnogim clubovima s facama poput: Jeff Mills-a, Marco Carole, Pascal F.E.O.S-a, Umeka, Misstress Barbare, Funk D´Void-a, svjedoče samo jedan dio performance-a na visokom nivou. Za uputpunjenu sliku, posjetite obližnji club i uvjerite se u sami u kvalitetu njegovih sposobnosti.
Malo je onih ljudi koji mogu nositi titulu kuma house glazbe. Dok su neki taj status morali stvarati godinama on ga je dobio odmah jer je u tim vodama od početka te nije samo definirao pojam housea već cijele plesne glazbe kakvu danas poznajemo. Njegovo ime je Marshall Jefferson i kada je 1986. odsvirao klavirsku dionicu na house pjesmu, prvi puta do tada, ideja je bila toliko inovativna da su mu neke izdavačke rekle da to čak nije ni house glazba. Ta stvar je bila platinasta himna house glazbe i danas se rijetko čuje house stvar u kojoj nema klavira. Od tog događaja, njegova lista uspješnosti u house produkciji se povećava. 1987. godine producirao je prvu acid house stvar koristeći Rolandov TB-303 i paralelno s time uzdizao uspješnu karijeru DJ Pierrea.
Također među prvima u produkciji house-a koristi duhovne i spiritualne crnačke vokale lansirajući tako imena poput: Ten City, Kim Mazelle i CeCe Rogers. Sve te rane house stvari danas prepoznajemo kao deep house, garage i techno, a TB-303 postao je najkorišteniji instrument techno umjetnika i producenata.
Činilo se da svaka pjesma koju Marshall napravi prerasta u novi glazbeni oblik, zbog čega mu je bilo žao jer je samo htio da svaka pjesma zvuči drugačije. Bio je i jedan od prvih koji su donijeli house zvuk u Europu 1987. godine.
Popis ljudi koje je uzdigao do zvijezda se povećavao, tako da su tu bili: Roy Davis Junior, Felix Da Housecat, Lil' Louise, Frankie Knuckles, Steve 'Silk' Hurley te mnogi drugi ne uključujući tu i tisuće DJ-a i producenata iz cijelog svijeta kojima je bio uzor.
Najimpresivnija stvar vezana za njegovo ime, koja ga izdvaja od drugih, je njegova sposobnost da konstantno može stvarati klasike. Jedan je od najizdavanijih i najlicenciranijih producenata plesne glazbe danas, a to je zato jer je uvijek bio orijentiran prema stvaranju novih tekstova i melodija za svoje pjesme. Nakon četverogodišnje pauze (1990-1994), vratio se u Englesku te se iznenadio činjenicom da je plesna glazba ostala ista tj. nije se značajnije promijenila u te četiri godine. Vratio se svojim DJ korijenima te postao jedan od najvećih DJ-a koji je došao iz Chicaga i svirao u najvećim klubovima i događanjima po čitavoj Europi, a postao je i resident na najvećem europskom Tribal Gathering/Big Love dance festivalu. Na kraju svega, kada se pogleda na široki spektar house glazbe danas, vidi se da je mutirao od oblika kao što su deep house, garage, techno i acid sve do inteligentnog drum and bass-a.
Carl Cox jedan je od najboljih DJ-a na svijetu. Briljira kao producent, umjetnik, remikser, radijski DJ, ali i suprug. Već je previše toga rečeno o jednom od najboljih DJ-a na svijetu.Carl Cox briljira kao producent, umjetnik, remikser, radijski DJ, biznismen, ambasador plesne glazbe i suprug (žena Rachel također je brijačica). Suprotno tvrdnjama u Britaniji da je napuhana pop zvijezda, svatko tko ga je sreo uživo može pOTVrditi da je Carl utjelovljenje savšenog džentlmena, DJ diplomata i pionira progresivne glazbe. Počeo je davno svirajući disco i puštajući ploče na svadbama (?!) kao i na zabavama koje je organizirao nogometni klub 'Sutton United', svirao je po raznim lokalnim 'warehousima' i ilegalnim 'out-door' partyjima u okolici Brightona. Kada je nabavio vlastiti razglas nerijetko mu se dešavalo da mu u stan dođu ljudi tražeći da iznese agregat, stavi ga u auto i da zabriju do Black Rocka, nakon čega je zabava znala trajati do 8-9 ujutro. Znao je svirati po 8 sati bez ikakve novčane nadoknade. I sam kaže da su takvi underground partiji dokaz najveće ljubavi za glazbu i osjećaj zajednice jer tamo nema 'zvijezde večeri' i nitko od DJ-a ne očekuje previše. Kao primjer navodi party u nečijoj kući, kada je došao Adamski (danas poznat po pjesmi 'Killer' u suradnji sa Sealom) i uštekao u miksetu svoj sintisajzer i ritam mašinu (Rolandov TR-909). Ljudi jednostavno nisu vjerovali šta su čuli i to 'free of charge'. Bilo im je bolje nego na ikojem poznatom partiju tada. Jedan je od rijetkih DJ-a koji je javno (za časopis 'Mixmag') rekao da je probao 'E' i opisao to iskustvo (citat): 'Bio je to prvi puta da sam probao E. Bilo je 10:30 ujutro, što je već vrlo kasno za party jer su ljudi već sjedili okolo, sa sunčanim naočalama na glavi, umorni ispijajući razna osvježavajuća pića. Tada je došao red na mene, nepoznatog DJ-a. Uspio sam vratiti 7,500 ljudi da plešu i vrište od sreće. Mislim da su tog dana čuli Lil' Louisov - French Kiss bar 6 puta. Imao sam 2 kopije te stvari, Doug Lazy-ev - Let it roll i 3 gramofona.
Jednostavno sam to napravio (smije se). Bila su to čarobna vremena...' Kada je rave u Engleskoj počeo umirati, Cox se vratio house korijenima da bi pokazao kako cijeni glazbu (nije htio puštati 'happy hardcore' i 'deathcore' na partijima) pa se tako na flyerima, kada je svirao, pojavio natpis: 'Carl Cox - house set' . Uspon mu počinje 1996. godine lansiranjem vlastite 'Worldwide Ultimatum' etikete, te izdavanjem samo-produciranog albuma 'At The End Of The Cliche' na koji je skupio svoje 18-godišnje iskustvo. Trebalo mu je preko dvije godine da bi zasjeo na 22. mjesto britanske top liste. Paralelno stvara managersku tvrtku, 'Ultimate Music Management', koja pod njegovim vodstvom okuplja ljude od struke: Josha Winka, Laurenta Garniera i Judge Julesa. Pojavljuje se na 'Top Of The Pops' i 1996. godine dodijeljena mu je drugu godinu zaredom internacionalna nagrada za najboljeg DJ-a godine. 'Muzik Magazine' okrunjuje ga istom nagradom ('DJ Of The Year') po izboru čitatelja, a istu osvaja i u Škotskoj, Irskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Pojavljuje se na naslovnicama najčitanijih engleskih glazbenih easopisa uključujući 'Mixmag', 'DJ Magazine' i 'Wax', te postaje dio prestižnog 'Kiss FM'-a gdje subotom ima svoju emisiju 'Ultimate Mix'. Slušatelji su ga izabrali za najboljeg DJ-a i miksera godine ('DJ Mixer Of The Year'). Tresao je plesne podije širom svijeta i svirao na mjestima koje DJ-eva ruka još nije dotakla. Održavajući stalne turneje, svirajući po cijeloj Britaniji i Europi, nedavno je očarao publiku i u Izraelu, Južnoafričkoj Republici, Japanu i Australiji. Pojavio se i na legendarnom berlinskom 'Love Paradeu' svirajući na glavnom partiju pred preko 80,000 ljudi. Čest je gost poznatog 'Maydaya'. Nastavlja svirati po najpoznatijim britanskim klubovima kao što su: Slam, Cream, Lakota i Ministry Of Sound gdje mu ponekad treba i po pola sata da stigne do mix pulta jer mu svi žele stisnuti ruku u prolazu. Čest je gost i u Pete Tongovom 'Essential Mix Show'-u na 'BBC'-evom 'Radiu 1' u kojem je svirao za doček 2000. godine - tj. bio je prenošen uživo njegov set iz Honolulua (Hawaii). Potpisavši za američki 'Moonshine Music' 1996. godine, njegova glazba je po prvi puta bila dostupna na drugoj strani Atlantika. Izdaje vrlo uspješnu miksanu kompilaciju 'F.A.C.T.', prodan u preko 70,000 primjeraka samo u Britaniji. Uskoro slijedi isto tako dobar nastavak 'F.A.C.T. 2'. Nerijetko u svojim setovima koristi i 4 gramofona (!) koje iskorištava do maksimuma u što se uvjerio jedan moj poznanik vidjevši njegov nastup na jednom njemačkom partiju kada ga je promatrao kako radi. U jednom trenutku nije znao s kojeg gramofona mu ide koja stvar, ali Cox je to itekako znao. Poput Jeff Millsa i još nekih, izdaje na vinilima samo matrice s ritmovima i sekvencama koje kasnije vrlo vješto koristi u svojim setovima..
Sven Väth ime je za koje ste sigurno čuli, ili ga bar vidjeli negdje u prolazu, pa čak i ako niste poklonik party-a. Danas jedno od najznačajnijih imena svjetske techno-, a i općenito DJ- scene. Svenovi počeci kao DJ-a sežu još u sredinu 80-tih, a u tih 15-tak godina svoje "aktivnosti" mnogo je pridonio cijelokupnom žanru techna. Sven Vath rođen je 26. 10.1964. u Offenbachu, u Njemačkoj. Prvi set održao je već 1982. (s 18 godina) i to u poznatom frankfurtskom klubu Dorian Gray. Sredinom 80-tih, zajedno s Michaelom Munzigom i Lucom Anzilotiem izdaje par singlova (Electrica Salsa) i dva albuma. Nakon toga, 1988, zajedno s Munzigom, Vath OTVara klub u Frankfurtu, legendarni OMEN, koji je sa velikim uspjehom radio 10 godina, te 1998., nažalost, biva prisilno zatvoren. 1989. Sven napušta taj projekt i ulazi u novi - Mosaic Together, sa Matthiasom Hoffmanom (AC Boutsen) te Steffenom Britzkeom (Stevie B-Zet), koji je trajao samo do kraja 1990., te proizveo par klupskih hitova i remixa. Svenova značajna karakteristika oduvijek je bila uspješno kombiniranje strasti prema muzici sa smislom za posao, pa tako 1991/2. osniva svoju vlastitu diskografsku kuću pod imenom "EyeQ" , pod čijim imenom izdaje sve svoje solo materijale, kao i brojne solo - "actove". Uskoro su nastale i dvije "pod-labele" te diskografske kuće, uže specijalizirane za pojedine podvrste elektronske muzike, Harthouse ( techno i house) te Recycle-Or-Die (ambient i experimental). Najvažniji dio Svenove karijere svakako je bio susret sa Ralfom Hildenbeutelom (muzičarom i producentom koji je sudjelovao na projektima Earth Nation, Progressive Attack i drugima) u 1992, koji od tada sudjeluje u radu na Svenovim albumima. Tako je Sven 1992. izdao i svoj prvi album, "Accident in Paradise", za kojim je, samo godinu dana kasnije, izašao " The Harlequin, the Robot and the Ballet Dancer", na kojima experimentira sa zvukovima potpuno različitim od njegove uobičajene "klupske svirke". 1995. Sven je producirao i svoj prvi soundtrack za njemački triler "Der kalte Finger". No daljnje projekte nije uspio ostvariti jer je 1997. EyeQ također morao biti zatvoren radi financijskih poteškoća. No-tu njegov rad nije prestao. Nedugo zatim osniva Cocoon Booking, dosada već jednu od najvažnijih njemačkih "booking" agencija. 1998. izdaje svoj treći album - "Fusion" , ovaj put za Virgin Records, koji je radi svoje više klupske orjentacije, vrlo brzo postao popularan, te je uslijedila turneja, gdje se Vath pojavljivao svaki puta sa jednim od "remixera" sa Fusiona, čiji su radovi kasnije bili objavljeni u "Six in the mix" kolekciji. Nakon svega toga, slobodno možemo reći, da Vathove zanimacije daleko nadmašuju zanimanja "običnih" DJ-a. Uz sve to, još stigne i nastupati u raznim klubovima diljem svijeta , te sudjelovati u remixevima nekih "imena", kao što su Anne Clarke i Laurent Garnier. Svena Vatha, malo bliže nama, može se češće vidjeti i u poznatoj Ambasadi Gavioli, u Izoli, kraj slovenskog mora. Njegovi setovi u tom klubu imaju reputaciju kao "legendarni", te svaki put privlače sve više i više ljudi (A vi ne biste išli da vam neko kaže da je Vath "pržio" 8 sati bez prestanka?) Osim toga, u Hrvatskoj ga se dosad moglo vidjeti dva puta, 1999. u Aquariusu, gdje je isto tako održao fenomenalan , te 2000. u Tvornici, gdje je održao malo manje fenomenalan set, koji očito nije ni njega samog oduševio, jer je na RTL-u 2 par dana kasnije, na upit kako mu je bilo u Hrvatskoj, napravio neku Bože-mi-oprosti grimasu, te zakolutao očima. Ali dobro, ukusi su različiti, jedino što ostaje nepobitno jest da je Sven Vath bio i ostao ime na koje svakako vrijedi otići i poslušati ga.
Craig Morrison i Graeme Reedie dolaze iz Glasgowa i glavne su zvijezde jednog od najjačih labela na otoku, SOMA Records za koju su izbacili sve svoje albume i planetarno znani singl Right On, Right On koji je doslovno poharao dancefloorove klubova diljem svijeta. Njihovo putovanje silikonskom dolinom kompjuterski generirane duše od početka je nagoviještalo inovaciju na polju house glazbe.
Nakon izdavanja nekoliko odličnih singlica kao što su Climbing Walls, All Night Long (kojeg su ubrzo u svoje setove ubacili Laurent Garnier, Pete Tong, Andrew Weatherall), Nosferatu, tek prvi pravi globalno prepoznat uspjeh donosi im singl Right On 4 Tha Darkness, koji je kasnije, 2000. godine, na njihovom debi albumu A Soul Thing, radi postizanja intenzivnijeg klupskog feelinga, osviježen i preimenovan u Right On, Right On. Svoje su setove uvijek završavali ovom hipnotičkom, melodično zaraznom elektronskom summer baladom, koju znaju doslovno svi. Singl nastavlja plijeniti pažnju i u mainstream vodama nakon što su Silicone Soul i SOMA u Virginu izdali vokalni remix u kojem je autorske stihove škotskog dvojca, u zamamnom soul stilu, otpjevala Louise Marshall.
Visoko kotirajući na svjetskim house ljestvica, poharavši gotovo sve europske klubove svojim nastupima, Silicone Soul postali su ikona škotskog groovy voodoo funky sounda, surađujući sa najvećim underground producentskim imenima..
U razgovoru sa Craigom i Graemeom najčešće možete čuti riječi kao što su "vibe", "mood", "feeling", što oni sami objašnjavaju rečenicom kako "je underground zapravo osjećaj, stav".
Iako su singlom Right On! zagrebali površinu mainstreama, ono čemu Silicone zapravo teži jest – vraćanje u samu dubinu pripadanja house glazbe – vraćanje u zavodničku tamu klubova.
Proteklih godinu dana, Svetlana Seka Aleksić uživa u svemu onome o čemu je do nedavno samo sanjala. Tražena je, hvaljena, ogovarana i – lijepo plaćena. Pjeva, krstari Europom, sa svojim dragim smišlja planove za budućnost i smiješi se bez prekida! Na veliko snima pjesme za drugi album, bez imalo treme i sumnji u uspjeh onoga što radi. Dok večera lignje na žaru u jednom beogradskom lokalu, počinje nam pričati o tome kako se provela ljetos, na Azurnoj obali.
Seka Aleksić: Prvi put smo moj dragi i ja bili u Nici. Odsjeli smo u jednom fantastičnom, ekskluzivnom hotelu i uživali. Ne pamtim gdje i kada sam se osjećala tako lijepo i opušteno kao tamo. Nigjde nikog da me prepozna, nigdje paparazzia, milina jedna. Sve bi bilo savršeno da nismo pokradeni. Jednog dana, dok smo otišli do šanka da naručimo sladoled, neko je ukrao torbicu koju sam ostavila između dvije ležaljke. U njoj je bio moj novčanik sa dvije tisuće eura i dvjesto franaka, dva mobilna telefona, fotoaparat... Tako nas je sladoled koštao – sačuvaj Bože! Prvo sam se iznervirala, a onda zaključila da sigurno mora postojati nešto zbog čega je to dobro. Mogla sam, recimo, za te novce kupiti sandale, pa da se u njima zapletem i slomim nogu! Nekome se tog dana, baš posrećilo. Garantirano je imao bogat ručak. Neka!
Što vas još može iznervirati?
Seka Aleksić: Svašta, ali to kratko traje. Nerviraju me neki bezvrijedni ljudi koji o meni pričaju svašta. Može me iznervirati i neka glupost koju pročitam o sebi. Obično odmah pozovem obitelj, da ih umirim, ali kad čujem da se oni tome smiju, smijem se i ja. Ti što se po novinama hvataju mene, zapravo samo ponižavaju sebe. Neka ih, kad vole! Svjesna sam da je to sastavni dio uspjeha. Zašto da se piše o nekoj tamo Petri Petrić kad sam ja zanimljivija!
Priča se da »gutate« muškarce, da otimate tuđe muževe...
Seka Aleksić: Što da radim... Uz lijepu ženu takve priče idu. To je normalnije nego da se kunem da sam nevinašce i da nikad muškarca nisam pogledala! Piše se i priča svašta, a meni ne preostaje ništa drugo nego da kažem da mi prija glas opasne ženske! Samo, oni koji me dobro poznaju, odlično znaju da nisam onakva kakvom me mediji predstavljaju.
Čula sam da ste se već dva puta udavali, a tek vam je 23. godina...
Seka Aleksić: Udala sam se prvi put u 19. godini. Mladost – ludost! U 20. sam se već razvela. Prije godinu i pol dana, srela sam mog sadašnjeg životnog izabranika Zorana Kovačevića. I meni i njemu su govorili da nismo jedno za drugo, ali eto, mi smo i dalje zajedno. Ne razdvajamo se, a planirali smo da se vjenčamo početkom iduće godine. Prvi put čovjek uđe u brak tek da vidi što je to. Tek drugi put je ono pravo jer tek poslije prethodnog iskustva umije da cijeni ono što ima. Lijepo kaže Marina Živković u jednoj pjesmi da se druga žena, to jest drugi muž najviše vole!
Da li je točno da ste posljednjih mjeseci žestoko podigli svoju cijenu?
Seka Aleksić: Točno je da sam podigla cijenu. Ali, ne onoliko koliko se priča. Zar nije normalno da poslije onoga što sam uradila vrijedim više. To je zakon ponude i potražnje. Nekada sam ja jurila posao, danas posao juri mene. Ako netko želi da me čuje, treba i da plati. Pa ja kad uđem u neku rtrgovinu, pa vidim čizme koje mi se sviđaju, uopće ne pitam koliko koštaju!
Izgleda li estrada onako kako ste je zamišljali?
Seka Aleksić: Ne! U mojim maštanjima, ona je bila sva slatka, prepuna šećera, šlaga, ukrasa, jagodica, blistava... Nije mi trebalo mnogo da shvatim da je u stvari gorka, puna čemera, divljih mačaka i svakakvih vidljivih i nevidljivih opasnosti. Puna je iznenađenja i razočarenja.
Šta vas je najviše razočaralo od kada ste postali poznati?
Seka Aleksić: Neki ljudi! Predstavljaju se kao prijatelji, a zapravo su najveći neprijatelji. Takvih glumaca ima na svakom koraku. Sjede sa mnom, jedu i piju, a čim se odmaknu, navale da ogovaraju. Sa njima se lijepo dopunjava jedna druga vrsta ljudi – ulizice, uvlakači, koji odmah dojure da prenesu što »prijatelji« pričaju iza leđa. Muka mi je od takvih. Dođe mi da im u lice kažem da sve znam i da im sručim što mislim o njima, ali me Zoran u tome uvijek spriječi. Kaže, neka ih, njima je najveća kazna da nas vide sretne i zadovoljne! U pravu je. Kad nas vide sređene, nasmijane i skockane, hoće da puknu od muke! Više ni ne obraćam pažnju na takve, navikla sam...
Kada ste počeli pjevati?
Seka Aleksić: Davno,davno, još kao klinka u osnovnoj školi. Rođena sam u Zvorniku. Osnovnu školu sam završila u selu Lipolist, poznatom po ružama. Obožavala sam da pjevam, ni za što drugo nisam marila. Ali, moja majka je inzistirala da završim nešto, da ne budem »klasična pevaljka« sa osnovnom školom. Pošto sam imala dvije drugarice koje su završavale frizerski kurs, riješila sam da i ja to odradim. Tako sam stekla diplomu frizerke. Ponekad isfeniram mamu i to je sve što se tiče mog frizerskog umijeća. Kada sam se izborila sa školom, krenula sam da radim sa orkestrom po Bosni. Nadala sam se uspjehu. Ipak, ne ovolikom. On je iznenadio sve, a najviše mene!
U Sloveniji ćemo opet biti svjedoci pravom trance tulumu. Vraća se Equinox, festival elektronske glazbe i najveći trance event u Sloveniji. Na prvom Equnioxu su Kyau&Albert oduševili sve posjetitelje mariborskoga Štuka. A ovoga su se puta organizatori pobrinuli za još impresivniji line up. Naime, nastupit će Nic Chagall, poznat kao pokretačka snaga Cosmic Gatea i Ronski Speed, njemačke trance DJ i producent, poznat po hitovima "Incognition", "The Space We are"" i po projektu "Sun Decade". Osim njih, za prave će se trance ritmove brinuti i Elyksir, najbolji slovenski trance DJ, i Timmy. Paolo Barbato, poznati talijanski house DJ, a Brlee i Minox potrudit će se da i house obožavatelji dođu na svoj račun.
Organizatori jamče da će to istovremeno biti i party s najvećem laser showom u Sloveniji i s golemim light te video showom. A neće nedostajati ni uživo nastupa i specijalnih efekata – dakle party na europskoj razini i još mnogo više. Ne propustite festival Equinox, 11. svibnja u hali UŠC Leon Štukelj u Mariboru.
Došli ste na blog ''TECHNO vs. CAJKE''. Ovaj novootvoreni blog bavit će se svijetom ovih dviju vrsta trenutno popularnije glazbe u nas - Techno (u što ubrajam još i Dance, Trance, House, Alternate...) te narodne glazbe.
Blog uređuju dečko i cura koji slušaju dvije različite vrste glazbe i oko toga se stalno prepiru.
Muški pripadnik (ja) pozabavit će se vrstom - Techno, dok će se ženski pripadnik pozabaviti - ''Cajkama''.
Više o nama Vam ne možemo otkriti sad, ali sve u svoje vrijeme... :)
Nadamo se da će Vam se ovaj blog svidjeti i da ćete ga posjećivati. Uvijek ste dobrodošli!
David Guetta jedan je od najvećih francuskih house umjetnika. Praktički od 2001. kada je originalno prva verzija njegova mega-hita "Just A Little More Love" počela drmati prvim mjestom francuske klupske liste ustoličio se u prvu ligu francuskih, ali i svjetskih house DJ-a. Stil koji ste mogli doživjeti kroz istoimeni album sadrži sve elemente koje David voli miksati na DJ nasutpima – od housea preko techousea i electra do garagea. Istoimenim albumom s svojim najvećim hitom David odaje počast svojim uzorima i svim veličinama koje su razveseljavale pariške clubbere od osamdesetih godina. Kroz ovaj album David nas podsjeća na jedinstvenost francuskog housea, svojevrsnog pokreta koji je osvojio svijet kombinirajući sstilove i zvukove iz različitih točaka u vremenu i prostoru tvorivši konzistentan koktel zarazno dobre mjuze! Remiksevi Davidovih uradaka glavni su hit već nekoliko godina.
Njegovi kontakti s glazbom uspostavljaju se u danima kada je imao 10 godina, preslušavajući ploče starijeg brata koji je već tada bio dj. Svoju karijeru započinje 1995 godine puštajuću mainstream glazbu po makarskim clubovima. Nedugo nakon toga sudjeluje na natjecanju dj-a u clubu "Opera" i osvaja prvo mjesto puštajući prve rave ploče. Već tada Luka Jakir se orijentira prema techno zvuku usavršavajući tehniku kao i sam stil. U narednim godinama djeluje kao promotor brojnih party-a na makarskom područiju, i biva freelancer po clubovima diljem Hrvatske (The Best, Aurora, Lazareti). 2002 godine pokreće projekt "Nightlife" sa rezidencijom u clubu "Nautilus," što rezultira s bogatim programom i kolekcijom tridesetak party-a. 2003 godine zajedno sa svojim bratom započinje produkciju pod nazivom "Jakir Bros. Project," i iste godine potpisuju za Dancing Bear diskografsku kuću s singlom Reflector pt.1. U nadolazeće vrijeme pod utjecajem muzičke revolucije, Jakir biva uhvaćen electro, acid i progressive zvukovima. Korištenjem Final Scratch tehnologije, svoj set izuzetno obogaćuje širokim spektom glazbe i konačne kreativnosti. Upuštajući se u daljnju produkciju, uvidjeva znatno jasniju sliku zvukova i same kompozicije, što se počinje odražavati na eleganciju i umjetničku začinjenost njegovog seta. Danas je Jakir respektabilan izvođač u Hrvatskoj, Sloveniji i BIH. Njegovi nastupi u mnogim clubovima s facama poput: Jeff Mills-a, Marco Carole, Pascal F.E.O.S-a, Umeka, Misstress Barbare, Funk D´Void-a, svjedoče samo jedan dio performance-a na visokom nivou. Za uputpunjenu sliku, posjetite obližnji club i uvjerite se u sami u kvalitetu njegovih sposobnosti.
Malo je onih ljudi koji mogu nositi titulu kuma house glazbe. Dok su neki taj status morali stvarati godinama on ga je dobio odmah jer je u tim vodama od početka te nije samo definirao pojam housea već cijele plesne glazbe kakvu danas poznajemo. Njegovo ime je Marshall Jefferson i kada je 1986. odsvirao klavirsku dionicu na house pjesmu, prvi puta do tada, ideja je bila toliko inovativna da su mu neke izdavačke rekle da to čak nije ni house glazba. Ta stvar je bila platinasta himna house glazbe i danas se rijetko čuje house stvar u kojoj nema klavira. Od tog događaja, njegova lista uspješnosti u house produkciji se povećava. 1987. godine producirao je prvu acid house stvar koristeći Rolandov TB-303 i paralelno s time uzdizao uspješnu karijeru DJ Pierrea. 
Carl Cox jedan je od najboljih DJ-a na svijetu. Briljira kao producent, umjetnik, remikser, radijski DJ, ali i suprug. Već je previše toga rečeno o jednom od najboljih DJ-a na svijetu.Carl Cox briljira kao producent, umjetnik, remikser, radijski DJ, biznismen, ambasador plesne glazbe i suprug (žena Rachel također je brijačica). Suprotno tvrdnjama u Britaniji da je napuhana pop zvijezda, svatko tko ga je sreo uživo može pOTVrditi da je Carl utjelovljenje savšenog džentlmena, DJ diplomata i pionira progresivne glazbe. Počeo je davno svirajući disco i puštajući ploče na svadbama (?!) kao i na zabavama koje je organizirao nogometni klub 'Sutton United', svirao je po raznim lokalnim 'warehousima' i ilegalnim 'out-door' partyjima u okolici Brightona. Kada je nabavio vlastiti razglas nerijetko mu se dešavalo da mu u stan dođu ljudi tražeći da iznese agregat, stavi ga u auto i da zabriju do Black Rocka, nakon čega je zabava znala trajati do 8-9 ujutro. Znao je svirati po 8 sati bez ikakve novčane nadoknade. I sam kaže da su takvi underground partiji dokaz najveće ljubavi za glazbu i osjećaj zajednice jer tamo nema 'zvijezde večeri' i nitko od DJ-a ne očekuje previše. Kao primjer navodi party u nečijoj kući, kada je došao Adamski (danas poznat po pjesmi 'Killer' u suradnji sa Sealom) i uštekao u miksetu svoj sintisajzer i ritam mašinu (Rolandov TR-909). Ljudi jednostavno nisu vjerovali šta su čuli i to 'free of charge'. Bilo im je bolje nego na ikojem poznatom partiju tada. Jedan je od rijetkih DJ-a koji je javno (za časopis 'Mixmag') rekao da je probao 'E' i opisao to iskustvo (citat): 'Bio je to prvi puta da sam probao E. Bilo je 10:30 ujutro, što je već vrlo kasno za party jer su ljudi već sjedili okolo, sa sunčanim naočalama na glavi, umorni ispijajući razna osvježavajuća pića. Tada je došao red na mene, nepoznatog DJ-a. Uspio sam vratiti 7,500 ljudi da plešu i vrište od sreće. Mislim da su tog dana čuli Lil' Louisov - French Kiss bar 6 puta. Imao sam 2 kopije te stvari, Doug Lazy-ev - Let it roll i 3 gramofona.
Jednostavno sam to napravio (smije se). Bila su to čarobna vremena...' Kada je rave u Engleskoj počeo umirati, Cox se vratio house korijenima da bi pokazao kako cijeni glazbu (nije htio puštati 'happy hardcore' i 'deathcore' na partijima) pa se tako na flyerima, kada je svirao, pojavio natpis: 'Carl Cox - house set' . Uspon mu počinje 1996. godine lansiranjem vlastite 'Worldwide Ultimatum' etikete, te izdavanjem samo-produciranog albuma 'At The End Of The Cliche' na koji je skupio svoje 18-godišnje iskustvo. Trebalo mu je preko dvije godine da bi zasjeo na 22. mjesto britanske top liste. Paralelno stvara managersku tvrtku, 'Ultimate Music Management', koja pod njegovim vodstvom okuplja ljude od struke: Josha Winka, Laurenta Garniera i Judge Julesa. Pojavljuje se na 'Top Of The Pops' i 1996. godine dodijeljena mu je drugu godinu zaredom internacionalna nagrada za najboljeg DJ-a godine. 'Muzik Magazine' okrunjuje ga istom nagradom ('DJ Of The Year') po izboru čitatelja, a istu osvaja i u Škotskoj, Irskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Pojavljuje se na naslovnicama najčitanijih engleskih glazbenih easopisa uključujući 'Mixmag', 'DJ Magazine' i 'Wax', te postaje dio prestižnog 'Kiss FM'-a gdje subotom ima svoju emisiju 'Ultimate Mix'. Slušatelji su ga izabrali za najboljeg DJ-a i miksera godine ('DJ Mixer Of The Year'). Tresao je plesne podije širom svijeta i svirao na mjestima koje DJ-eva ruka još nije dotakla. Održavajući stalne turneje, svirajući po cijeloj Britaniji i Europi, nedavno je očarao publiku i u Izraelu, Južnoafričkoj Republici, Japanu i Australiji. Pojavio se i na legendarnom berlinskom 'Love Paradeu' svirajući na glavnom partiju pred preko 80,000 ljudi. Čest je gost poznatog 'Maydaya'. Nastavlja svirati po najpoznatijim britanskim klubovima kao što su: Slam, Cream, Lakota i Ministry Of Sound gdje mu ponekad treba i po pola sata da stigne do mix pulta jer mu svi žele stisnuti ruku u prolazu. Čest je gost i u Pete Tongovom 'Essential Mix Show'-u na 'BBC'-evom 'Radiu 1' u kojem je svirao za doček 2000. godine - tj. bio je prenošen uživo njegov set iz Honolulua (Hawaii). Potpisavši za američki 'Moonshine Music' 1996. godine, njegova glazba je po prvi puta bila dostupna na drugoj strani Atlantika. Izdaje vrlo uspješnu miksanu kompilaciju 'F.A.C.T.', prodan u preko 70,000 primjeraka samo u Britaniji. Uskoro slijedi isto tako dobar nastavak 'F.A.C.T. 2'. Nerijetko u svojim setovima koristi i 4 gramofona (!) koje iskorištava do maksimuma u što se uvjerio jedan moj poznanik vidjevši njegov nastup na jednom njemačkom partiju kada ga je promatrao kako radi. U jednom trenutku nije znao s kojeg gramofona mu ide koja stvar, ali Cox je to itekako znao. Poput Jeff Millsa i još nekih, izdaje na vinilima samo matrice s ritmovima i sekvencama koje kasnije vrlo vješto koristi u svojim setovima..
Sven Vath rođen je 26. 10.1964. u Offenbachu, u Njemačkoj. Prvi set održao je već 1982. (s 18 godina) i to u poznatom frankfurtskom klubu Dorian Gray. Sredinom 80-tih, zajedno s Michaelom Munzigom i Lucom Anzilotiem izdaje par singlova (Electrica Salsa) i dva albuma. Nakon toga, 1988, zajedno s Munzigom, Vath OTVara klub u Frankfurtu, legendarni OMEN, koji je sa velikim uspjehom radio 10 godina, te 1998., nažalost, biva prisilno zatvoren. 1989. Sven napušta taj projekt i ulazi u novi - Mosaic Together, sa Matthiasom Hoffmanom (AC Boutsen) te Steffenom Britzkeom (Stevie B-Zet), koji je trajao samo do kraja 1990., te proizveo par klupskih hitova i remixa. Svenova značajna karakteristika oduvijek je bila uspješno kombiniranje strasti prema muzici sa smislom za posao, pa tako 1991/2. osniva svoju vlastitu diskografsku kuću pod imenom "EyeQ" , pod čijim imenom izdaje sve svoje solo materijale, kao i brojne solo - "actove". Uskoro su nastale i dvije "pod-labele" te diskografske kuće, uže specijalizirane za pojedine podvrste elektronske muzike, Harthouse ( techno i house) te Recycle-Or-Die (ambient i experimental). Najvažniji dio Svenove karijere svakako je bio susret sa Ralfom Hildenbeutelom (muzičarom i producentom koji je sudjelovao na projektima Earth Nation, Progressive Attack i drugima) u 1992, koji od tada sudjeluje u radu na Svenovim albumima. Tako je Sven 1992. izdao i svoj prvi album, "Accident in Paradise", za kojim je, samo godinu dana kasnije, izašao " The Harlequin, the Robot and the Ballet Dancer", na kojima experimentira sa zvukovima potpuno različitim od njegove uobičajene "klupske svirke". 1995. Sven je producirao i svoj prvi soundtrack za njemački triler "Der kalte Finger". No daljnje projekte nije uspio ostvariti jer je 1997. EyeQ također morao biti zatvoren radi financijskih poteškoća. No-tu njegov rad nije prestao. Nedugo zatim osniva Cocoon Booking, dosada već jednu od najvažnijih njemačkih "booking" agencija. 1998. 
izdaje svoj treći album - "Fusion" , ovaj put za Virgin Records, koji je radi svoje više klupske orjentacije, vrlo brzo postao popularan, te je uslijedila turneja, gdje se Vath pojavljivao svaki puta sa jednim od "remixera" sa Fusiona, čiji su radovi kasnije bili objavljeni u "Six in the mix" kolekciji. Nakon svega toga, slobodno možemo reći, da Vathove zanimacije daleko nadmašuju zanimanja "običnih" DJ-a. Uz sve to, još stigne i nastupati u raznim klubovima diljem svijeta , te sudjelovati u remixevima nekih "imena", kao što su Anne Clarke i Laurent Garnier. Svena Vatha, malo bliže nama, može se češće vidjeti i u poznatoj Ambasadi Gavioli, u Izoli, kraj slovenskog mora. Njegovi setovi u tom klubu imaju reputaciju kao "legendarni", te svaki put privlače sve više i više ljudi (A vi ne biste išli da vam neko kaže da je Vath "pržio" 8 sati bez prestanka?) Osim toga, u Hrvatskoj ga se dosad moglo vidjeti dva puta, 1999. u Aquariusu, gdje je isto tako održao fenomenalan , te 2000. u Tvornici, gdje je održao malo manje fenomenalan set, koji očito nije ni njega samog oduševio, jer je na RTL-u 2 par dana kasnije, na upit kako mu je bilo u Hrvatskoj, napravio neku Bože-mi-oprosti grimasu, te zakolutao očima. Ali dobro, ukusi su različiti, jedino što ostaje nepobitno jest da je Sven Vath bio i ostao ime na koje svakako vrijedi otići i poslušati ga.
